Nedavno sam po prvi put u životu posjetila Maltu zajedno s mužem. Sveukupno smo pet dana odsjeli u Valletti i jako sam uživala. Da, Malta nije velika zemlja. Zauzima tek nešto više od površine otoka Korčule – na kraju krajeva, i sama je otok. To je otprilike bilo sve što sam znala o Malti prije nego što sam otišla tamo.
Malta je otočna država usred Sredozemnog mora, s bogatom povijesti i kulturom, s nekim vrlo zanimljivim mitovima i predivnim plavim morem (što puno govori s obzirom na to da sam rođena i odrasla uz Jadransko more).
Gledajući ovaj otok dok smo slijetali, uspjela sam vidjeti litice i kamenu obalu. Građevine postavljene vrlo blizu jedna drugoj, a zatim sam primijetila velike površine prekrivene s u redovima postavljenim solarnim panelima. Moj prvi dojam je bio pozitivan. Ovo je bilo u oštroj suprotnosti s dojmom žene koja je sjedila točno iza mene. Bila je razočarana jer otok ne izgleda ništa nalik Cipru. Bez rijeka i bez bujnog zelenila, a i kako je otok okružen liticama zaključila je da sigurno nema ni plaža. Ispostavilo se da Malta ima plaže, samo su na drugoj strani otoka.
Maltu se može obići s hop-on hop-off autobusom za otprilike 4-5 sati (pod uvjetom da uopće ne izlazite iz autobusa). No, to zapravo nije način da se posjeti neko mjesto, zar ne? Komunikacija s lokalcima i turistima je zabavna te pruža zanimljivo (ili nezanimlivo) iskustvo.
Imali smo priliku voziti se s britanskim taksistom koji tamo živi i koji je ponosno izjavio da je rođen na ovom otoku prije nekih 60 godina. Ušla sam u trgovinu s tropskim dekoracijama čiji se vlasnik doselio iz Australije. Sjećao se svog posjeta Hrvatskoj s puno topline, ali Dubrovnik mu se nije svidio jer ga je doživio kao turističku zamku. A imala sam priliku susresti i jednog francuskog slikara koji je doslovno na listu papira naslikao svoju posjetnicu i dao mi je na ulici.
Lokalni ljudi su dobrim dijelom gostoljubivi. Ponosno pričaju o tome kako su herojski izborili slobodu svoje zemlje, pričaju o vitezovima Sv. Ivana i o tome da u Valletti postoji podzemni grad. Preporučuju vam da posjetite Tritonovu fontanu, Saluting Battery ili da se jednostavno provozate gondolom po Velikoj luci (postoje dizala koja vas vode izravno do Luke i vraćaju vas natrag). Meni su se najviše svidjeli Lower Barrakka Gardens. Pogled je spektakularan sam po sebi, a tu se nalazi i jedan važan povijesni spomenik.
Bilo mi je zanimljivo otkriće da je staklarski obrt dosta zastupljen na Malti. Proizvonja i prodaja staklenih suvenira je uobičajna, pa proizvodnja staklenih posuda za ručno izlivene svijeće nije nikakvo iznenađenje. Ono što me je iznenadilo je vrsta svijeća koja se tu proizvodi. Aromaterapijske svijeće su poznata stvar, ali svijeće koje se mogu koristiti kao losion za tijelo? E to ideja mi je nešto novo i čini mi se prilično hrabrom idejom. Kao i aromaterapijske svijeće, te svijeće koje se hvale potpuno prirodnim sastojcima. Mislila sam da će te svijeće koriste vosak s niskim talištem, no ispada da su gotovo sve takve svijeće (osim jedne marke koja koristi kombinaciju voska uljane repice) izrađene od sojinog voska. Naravno, sojin vosak ima nižu točku tališta nego parafinski vosak, ali još uvijek doseže temperaturu od 47°C do 55°C. Biste li rado umočiti svoje prste u to?
Lokalna prodavačica me je uvjeravala da je njihova upotreba sasvim sigurna i ako ju želim koristiti kao losion mogu ju, nakon što je svijeća gorila sat-dva, ugasiti i jednostavno prstima otopljeni vosak nanijeti poput kreme na ruke ili bilo koji drugi dio tijela. Bila sam u iskušenju da kupim takvu svijeću.
Na kraju sam kupila Stephen Cordina svijeću koja je aromaterapijska svijeća, ali može se koristiti i kao balzam za ruke. Koliko se veselim njezinoj upotrebi, još sam više veselim vlastitom pokušaju da napravim jednu takvu svijeću.
